Čudesna Kapadokija
[caption id="attachment_375" align="alignnone" width="1024"] Ekipa :)[/caption]Prevedeno s perzijskog Kapadokija znači "zemlja lijepih konja". Njeno oblikovanje počelo je vulkanskim promjenama prije 10-ak milijuna godina. Središte je Göreme i pod zaštitom je UNESCO-a.
Antalya
Antalya je grad s više od milijun stanovnika, na obali, te je poznato turističko odredište. Dan prije našeg dolaska temperatura je bila preko 30°C. Na dan našeg dolaska temperatura je pala ispod 15°C, tako da smo kupanje preskočili. Pogodili smo jedan od rijetkih dana kad je u Antaliji kiša. Inače ima preko 300 sunčanih dana godišnje. Tokom dana bilo je lijepo, polusunčano, bez padalina, a na večer munje i gromovi. Hotel se tresao kako je grmilo. Novi dio Antalije nije nas oduševio, ali je zato stari dio jako lijep. Prepun je starih građevina, uličica s dućanima. Nismo ništa kupile, jer prodavači znaju biti stvarno naporni, pa izgubiš volju za cjenkanjem. Jedino što kupim je kao i obično suvenir kućica. U ovom slučaju suvenir džamija. [caption id="attachment_352" align="alignnone" width="1024"] Pogled na stari dio Antalije[/caption] Nastavili smo put do idućih gradova, a tokom vožnje vrijeme je bilo odlično iskorišteno. Imali smo odlične turske i hrvatske vodiče. Profesora iz religijskih kultura, par svećenika koji su tumačili svete tekstove i povijest, te putnike koji su po želji dijelili svoje životne priče. Većina priča pošteno nas je nasmijala, a bilo je i onih koje su nas rasplakale. Sestra i ja namjerno nismo htjele uzeti puni pansion, pa samo vrijeme ručka provodile proučavajući i slikajući. Kad je ostatak ekipe shvatio da samo nas dvije nismo uzele ručak, svi su nam donosili hranu nakon ručka, tako da smo na kraju morale dijeliti dalje, da se ne baca. Kao što sam već rekla, ekipa je zakon :) A ekipa nije bila baš ni zadovoljna ponudom ručka, jer je skoro svaki dan na meniju bila ovčetina. :) Za doručak i večeru ponuda hrane bila je ogromna. Čak i previše, jer se izgubiš u toj silnoj količini i ne znaš što jesti. Totalno sam ostala iznenađena da je područje od Antalije do Kapadokije bogato plantaža banana. Treba li uopće spomenuti da su prefine i nimalo slične onima koje kupujemo u dućanu?!Posjećeno područje poznato je i pod nazivom "Mala Azija". Površina Male Azije iznosi 757.000 km² i čini 96% turskog državnog teritorija, a pri tome je to samo oko 3% ukupne površine Azije.
Gradovi na putu do Kapadokije
Posjetili smo mnoga mjesta na putu od Antalije do Kapadokije. Cijelo područje je potpisano povijesnim zbivanjima. U gradu Silifke posjetitli smo ostatke bizantske bazilike, koja se nalazi ukopana ispod zemlje. Prije su Mise održavane tajno. Danas je crkva pretvorena u muzej. Tarz je rodno mjesto sv. Pavla u kojem se nalazi zdenac sv. Pavla iz kojeg smo imali priliku popiti vodu. Crkvu u Tarzu vode tri časne sestre iz Italije i jedine su kršćanke u tom gradu. Tamo su ostale da mogu održavati kršćanstvo, dočekuju hodočasnike iz cijelog svijete koji dođu u posjet. [caption id="attachment_378" align="alignnone" width="1024"] Aya Tekla - na ulazu u ostatke podzemne crkve.[/caption]Napokon Kapadokija
Ulaskom autobusa u Kapadokiju, mislila sam da će mi srce iskočiti od sreće. I sad dok ovo pišem nakon 4 godine, prolaze me trnci. [caption id="attachment_365" align="alignnone" width="1024"] Danijela skače od sreće.[/caption] Naša očekivanja bila su premašena. Ljepota Kapadokije ne može se opisati, mora se doživjeti. Kad je vozač napokon otvorio vrata, trčale smo s brežuljka na brežuljak. Nismo se mogle smiriti. Nestvarno je lijepo. Diraš to kamenje, zemlju, proučavaš, slikaš, jednostavno ne vjeruješ što priroda može napraviti. Zbog mekanih stijena, ljudi su unutar njih izgradili domove. Također i predivne crkve, kao i muzej Göreme Open Air koji se sastoji od 9 crkvi. Svaka posebna na svoj način. U njima nije bilo dozvoljeno slikanje, pa samo objektive iskoristile za slikanje izvana.Moja seka je fotograf po profesiji. Otkačena ekipa prozvala ju je Lupino.Spletom okolnosti, na žalost nismo išle na let balonom iznad Kapadokije. I to nam je baš jako žao. Ali vjerujem da ćemo opet ići i onda let nikako ne propuštamo. Kažu da slika govori tisuću riječi, tako da ću ovdje završiti i staviti slike da se uvjerite u čari Kapadokije. [caption id="attachment_377" align="alignnone" width="1024"] Osjećam se kao u Štrumf selu. :)[/caption] [caption id="attachment_370" align="alignnone" width="1024"] Göreme[/caption] [caption id="attachment_371" align="alignnone" width="1024"] Kupnja suvenir kućice, moj obavezan ritual.[/caption] [caption id="attachment_372" align="alignnone" width="1024"] Čudesni grad - Göreme.[/caption] [caption id="attachment_376" align="alignnone" width="1024"] Predivan vidikovac na vulkanom oblikovana brdašca.[/caption] [caption id="attachment_369" align="alignnone" width="1024"] Ples derviša.[/caption]