Libanon – putopis o Beirutu, Harissi i Biblosu

0 1,866

Sasvim neočekivano prošle godine (9/2017) pružena mi prilika da idem tjedan dana u Libanon. Plaćen put i smještaj. Takva prilika se naravno ne propušta. :)

U ovom blogu Vam ne mogu napisati točne troškove jer su nam karte i hotel bili plaćeni, ali sam pogledala koliko su bile redovne cijene u to vrijeme i let je bio 290€ (vidim da je i sada oko 300€), a (odličan) hotel Park Tower Suites u kojem smo bili smješteni 80€ na booking.com. Booking.com popust od 15$ (vrijedi za sve destinacije) iskoristite na linku.
Hrvatska je uvrštena u skupinu zemalja čijim se državljanima za ulazak u Libanon vize izdaju u zrakoplovnoj ili pomorskoj luci besplatno po prispijeću i to na rok od 30 dana s mogućim produženjem na rok do 90 dana. Izvor: www.mvep.hr
Let je bio s Turkish Airlinesom, Zagreb - Istanbul - Beirut. Polazak iz Zagreba u jutarnjim satima. Povratak iz Beiruta u večernjim satima, što je odlično jer smo sve dane kvalitetno iskoristili.
Turkish Airlines.

Sigurnost u Libanonu

Libanon je, suprotno uvriježenom vjerovanju, vrlo sigurna zemlja. Stopa namjernih ubojstava je niska, 3.99 na 100.000 stanovnika godišnje. Naravno, teško ga je (kao i većinu drugih zemlja) uspoređivati sa Hrvatskom (2016. smo imali 1.04 ubojstava na 100.000) koja je zaista među najsigurnijim zemljama svijeta, ali zemlje koje imaju 4-5 veću stopu od Hrvatske se mogu smatrati gotovo apsolutno sigurnima. Primjera radi, susjedna Crna Gora ima  4.46 a SAD 5.35. Ono što trebate izbjegavati (ili barem biti oprezniji ako već odlučite ići tamo) su pogranična područja na jugu, koja graniče s Izraelom jer ih nadzire Hezbolah i s kojih se povremeno vrše raketni napadi na civilna područja na sjeveru Izraela, čije zrakoplovstvo onda napada Hezbolahove položaje. Mala je vjerojatnost da će vas Izraelci pogoditi, ali Hezbolahovi vojnici neće blagonaklono gledati na zapadnjaka (iz NATO zemlje) koji se tu nešto mota i fotka okolo. Slično je i sa sjeveroistočnim područjima (sjeveroistočno od poznate doline Bekaa) koja graniče sa Sirijom jer je Hezbolah (potpomognut Iranom) izravno uključen u rat u Siriji na strani  Assadove vlade. Sjeverozapad zemlje, dio oko Tripolija su uglavnom Suniti i iako je to područje pod kontrolom Libanonske vlade, ako nemate posebnog razloga ići tamo, nemojte. Potez sa kršćanskom većinom od Bejruta do Byblosa je sasvim dovoljan za istraživanje, upoznavanje sa zemljom, a vrlo je siguran.

Beirut

Religiozno i kulturno, Beirut je najraznolikiji grad Bliskog istoka. U Beirutu žive kršćani  (rimokatolici, armenski pravoslavci, armenski katolici, maroniti, melkite grkokatolici, grčki pravoslavci, nešto sitno protestanata...), muslimani (suniti, šijiti, alaviti i druzi) i ostali. Nakon što je u građanskom ratu bio potpuno razoren i podijeljen na kršćanski istočni dio i muslimanski zapadni dio (zloglasna "Zelena linija" koja se proteže od zapadnog ruba luke na sjeveru pa južno prema istočnom rubu hipodroma i onda dalje prema jugu), danas je grad ujedinjen i predstavlja ravnotežu krćanstva i islama. Između aerodroma i (kršćanskog) centra nalazi se zona koju kontrolira Hezbolah, šijitska milicija. Iako Hezbolah ne jede malu djecu, nismo imali neku želju muvati se po njihovom djelu grada noseći velike foto-aparate.
Beirut, centar grada. Crkva i džamija.
Par stvari sam zamijetila u prva 24 sata provedena u Beirutu. Konstantne gužve na cestama. Duge kolone i česta stajanje u istoj. Drugo što sam zamijetila je ljubaznost. U tjedan dana boravka nismo doživjeli niti jednu neugodnu situaciju. Svi s kojima smo pričali bili su susretljivi i ljubazni. Treće, "čudni" začini. :) Ja obožavam iskušavati hranu novih kultura koje posjetim i više manje sve mi je fino. Ali ako ste kao moj šogor, pa želite ići na sigurno i pojesti pizzu, u Libanonu Vam to neće proći. :) Pizza na sebi ima začine koje do sad nisam jela. Ne znam o kojim začinima se radi, ali pizza je slatkastog okusa. Isti taj začin proteže se i kroz neke tjestenine, salate, juhu i sl.
Sigurnost. Cijelo vrijeme boravka u Libanonu osjećali smo se sigurno i nismo doživjeli nikakvu neugodnost.
Beirut, Libanon.
Beirut, strogi centar grada. Bili smo u par navrata i osim što je okružen vojskom (doslovno), uvijek je prazan.
Beirut
Beirut
"Stroj" na ulicama Beiruta. Nije teško zamisliti kako se u jeku građanskog rata, tamo 1982. u njemu voze neka četvorica "warlorda" s (pozlaćenima) kalašnjikovima. :-)

Pariz bliskog istoka

Prije početka građanskog rata, Beirut je bio poznat pod imenom Pariz Bliskog Istoka. Živahan noćni život, veliki broj poznatih hotelskih lanaca. Cilj vlade je da ponovno vrati tu reputaciju, pa je grad već sad u velikoj mjeri obnovljen i izgrađen.
Ako poželite kupiti sim karticu u Beirutu, morate otići kod teleoperatera, dati putovnicu, platiti oko 10€ i imati ćete hrpu mb za trošenje dok ste tamo. Sim karticu možete uzeti i u velikom broju malih dućana na ulicama, ali ćete za istu izdvojiti 40-60€. Ne znam da li treba dati podatke iz putovnice, zbog sulude cifre nismo ni pitali.
Ulicama Beiruta.
Nedaleko centra grada nalazi se Marina.
Velike ribe plivaju Marinom. :)

Pigeon Rocks

Par kilometara od centra grada u četvrti Raouché nalaze se Pigeons' Rock (također poznat i kao Rock of Raouché). Gigantske stijene koje strše iz mora, nastale u prahistorijsko doba geološkim micanjima tla. Raouché četvrt osim niza stambenih zgrada i restorana, poznata je po dugačkoj šetnici Avenue de Paris. Posebno je posjećen vikendom u vrijeme zalaska sunca. Na žalost, nismo posjetili ovo područje u doba zalaska sunca, ali impresivno je i u podne. Dojam kvari sveprisutno smeće.
Pigeon Rocks.
Restorani na stijenama kod Pigeon Rocks.
Avenue de Paris, Beirut.
Deva kod Pigeon Rocks.

Ajmo malo o hrani

Ja kao poznati svejed, sam uživala u hrani. Kroz sva jela proteže se neki začin s kojim se nisam susrela što hranu čini malo neobičnom, ali i dalje ukusnom. Taj začin pizzu čini malo slatkastom, na što mi naravno nismo navikli. Tako da se pripremite za taj detalj. Labneh sam otkrila drugo jutra nakon dolaska. Konobar me uputio kako se jede i to je doručak koji bi mogla jesti svaki dan. Ali doslovno svaki dan, jer je preeeeeukusno. Labneh je namaz od jogurta začinjen maslinovim uljem i začinima (ne znam koji su začini u pitanju). Jede se sa tankim libanonskim kruhom khoubiz. Labneh je toliko ukusnan da mi se ništa drugo nije dalo isprobavati za doručak, nego sam njega jela 6 dana za redom. Za glavno jelo najčešće sam jela guste juhe, salate, meso s roštilja i prilozima. Što se tiče hrane na ulici u odnosu na cijene u hrvatskoj, hrana je skuplja 20%. Cappuccino je oko 3€. Pivo od 2,5-5€ (ovisno gdje). Od hrane koja se prodaje na ulici (pečenjarama) jeli smo burek i hamburgere. Okus odličan, cijene također 20% skuplje nego u hrvatskoj. Voda je jeftinija i košta oko 50 centi.
Labneh, namaz od jogurta začinjen maslivnom uljem i začinima.
Meso, puno povrća, te ukrašeni pire krumpir.
Ovo mi je najdraža grickalica koju posluže uz piće.
Pepsi :)

Još malo slika Beiruta

Dijelim s Vama još malo slika predivnog Beiruta, a ovdje pročitajte nastavak, o Biblosu i Harissi.

Ostali putni blogovi

Moja putovanja možeš pratiti i na Instagram profilu @my_off_days Moje ostale putne blogove pročitajte ovdje. Istanbul – detaljan info i budžet za 5 dana. Kanarski otoci – detaljan info i budžet za tjedan dana. Tajland – detaljan info i budžet za 20 dana.
Centar grada.
Beirut.
Ulicama Beiruta.
Pigeon rocks.
Helou. :)
Ulične mace.
Ulične mace.
Leave A Reply

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More