Prevedeno s perzijskog Kapadokija znači "zemlja lijepih konja". Njeno oblikovanje počelo je vulkanskim promjenama prije 10-ak milijuna godina. Središte je Göreme i pod zaštitom je UNESCO-a.

Antalya
Antalya je grad s više od milijun stanovnika, na obali, te je poznato turističko odredište. Dan prije našeg dolaska temperatura je bila preko 30°C. Na dan našeg dolaska temperatura je pala ispod 15°C, tako da smo kupanje preskočili. Pogodili smo jedan od rijetkih dana kad je u Antaliji kiša. Inače ima preko 300 sunčanih dana godišnje. Tokom dana bilo je lijepo, polusunčano, bez padalina, a na večer munje i gromovi. Hotel se tresao kako je grmilo. Novi dio Antalije nije nas oduševio, ali je zato stari dio jako lijep. Prepun je starih građevina, uličica s dućanima. Nismo ništa kupile, jer prodavači znaju biti stvarno naporni, pa izgubiš volju za cjenkanjem. Jedino što kupim je kao i obično suvenir kućica. U ovom slučaju suvenir džamija.
Posjećeno područje poznato je i pod nazivom "Mala Azija". Površina Male Azije iznosi 757.000 km² i čini 96% turskog državnog teritorija, a pri tome je to samo oko 3% ukupne površine Azije.
Gradovi na putu do Kapadokije
Posjetili smo mnoga mjesta na putu od Antalije do Kapadokije. Cijelo područje je potpisano povijesnim zbivanjima. U gradu Silifke posjetitli smo ostatke bizantske bazilike, koja se nalazi ukopana ispod zemlje. Prije su Mise održavane tajno. Danas je crkva pretvorena u muzej. Tarz je rodno mjesto sv. Pavla u kojem se nalazi zdenac sv. Pavla iz kojeg smo imali priliku popiti vodu. Crkvu u Tarzu vode tri časne sestre iz Italije i jedine su kršćanke u tom gradu. Tamo su ostale da mogu održavati kršćanstvo, dočekuju hodočasnike iz cijelog svijete koji dođu u posjet.
Napokon Kapadokija
Ulaskom autobusa u Kapadokiju, mislila sam da će mi srce iskočiti od sreće. I sad dok ovo pišem nakon 4 godine, prolaze me trnci.
Moja seka je fotograf po profesiji. Otkačena ekipa prozvala ju je Lupino.Spletom okolnosti, na žalost nismo išle na let balonom iznad Kapadokije. I to nam je baš jako žao. Ali vjerujem da ćemo opet ići i onda let nikako ne propuštamo. Kažu da slika govori tisuću riječi, tako da ću ovdje završiti i staviti slike da se uvjerite u čari Kapadokije.





