Dolomiti u 4 dana, što sve vidjeti, koliko je duga koja staza, koliko je zahtjevna, gdje odsjesti... i puno još detalja dijelim s vama u ovom članku.
Želim u Dolomite sa svojom planinarskom udrugom, ali sam ipak za prvi odlazak odabrala lagodan odlazak preko Smart Travel agencije, jer sam htjela po prvi put upoznati područjem i uživati u polupansionu u odličnom hotelu. Odluka je bila puno pogodak. Na put sam išla sa sestrom i par prijateljica.
Dolomiti u 4 dana: osnovne informacije
Datum putovanja: 23.7.2026. - 26.7.2026.
Organizacija: Smart Travel
Trajanje: 4 dana / 3 noćenja
Smještaj: hotel 4*, polupansion, Sporthotel Arabba.
Glavne lokacije: 5 Torri, Lago di Sorapis, Mt. Lagazuoi, Marmolada
Tip putovanja: aktivno putovanje i planinarenje
Temperatura: 17-20 stupnjeva, idealna za planinarenje.
Više fotografija i videa iz Dolomita pogledajte na mom Instagram profilu @ana.ivancic.sola.
Početak nije bio dobar, ali...
Krenuli smo u 4h s autobusnog kolodvora Zagreb s Darojković busom. Prva pauza je u Rijeci na Vratima Jadrana, no mi smo stali na benzinskoj prije Vrata Jadrana, a razlog je bio kvar autobusa. Novi smo čekali preko 2 i pol sata.
Smirenost našeg super vozača Jure i vodiča Leona pomogla je cijeloj situaciji i na kraju kvar uopće nije napravio nikakvu štetu, Leon je zamijenio program trećeg i prvog dana, pa kad stignemo u Dolomite prvi uspon nam je i najteži, na Lagazuoi. :)
Prije samog opisa svih dana i ruta, jedna važna stvar. Ovo nije klasičan autobusni izlet na kojem ćete se provozati Dolomitima, izaći na nekoliko vidikovaca i vratiti u autobus. Svaki dan imate planinarenje, ponesite planinarsku odjeću, obuću, ruksak, puno vode i dobru volju. To je sve što je potrebno.
Ne morate biti profesionalni planinar niti imati ferrata iskustvo, ali trebate imati solidnu kondiciju i biti naviknuti na nekoliko sati hodanja.
Posebno je Lago di Sorapis nezgodan za osobe koje imaju izražen strah od visine. Staza tehnički nije teška, ali ima nekoliko uskih i izloženih dijelova, metalne stepenice i sajle uz koje prolazite iznad strmih padina.
Vrijeme u Dolomitima (inače u planinama) može se promijeniti jako brzo, pa bez obzira na prognozu u ruksaku uvijek treba imati nešto toplo i nepromočivo. I obavezno zaštitu od sunca u obliku raznih pokrivala, npr. šešir.
1. dan: Mt. Lagazuoi
Busom smo stigli na parking u podnožju oko 14:30. Krenuo je naš uspon.
Početna točka je Passo Falzarego na približno 2110 m, a cilj Rifugio Lagazuoi na 2752 m i sam vrh Lagazuoi na približno 2778 m.
Ruta je zanimljiva jer osim fenomenalnih pogleda prolazimo područjem na kojem su tijekom Prvog svjetskog rata vođene borbe između talijanske i austrougarske vojske. Po cijeloj planini postoje tuneli, rovovi i vojni položaji.
Kojom stazom se penje na Lagazuoi?
Iz Passo Falzarego kreće se stazom 402 prema Forcella Travenanzes, a zatim se nastavlja stazom 401 prema Rifugio Lagazuoi.
Ruta koju smo radili ima približno 10,50 kilometar (gore i natrag, istim putem), a visinska razlika je 660 m, konstantno je uspon bez hlada. Staza nije tehnički zahtjevna, ali je potrebna dobra kondicija.
Prednost Lagazuoija je što imate i plan B, možete ići žičarom što je dobro došlo mojoj prijateljici jer je slomila malu kost u stopalu pa nije mogla pješačiti.
Žičara Passo Falzarego - Lagazuoi
Žičara polazi s Passo Falzarego i vozi do Rifugio Lagazuoi.
Tijekom ljeta 2026. vozi svakih 15 minuta, prvi polazak je u 9 sati, posljednja vožnja prema gore u 16:40, a posljednja prema dolje u 17 sati.
U srpnju 2026. cijene za odrasle su: jedan smjer 21 €, povratna karta: 29,50 €
Plaćanje karticom donosi 5% popusta, pa povratna karta izlazi 28,03 €. U kolovozu cijena raste na 24 € za jedan smjer i 34 € za povratnu kartu. To znači da možete napraviti i odličnu kombinaciju: popeti se pješke, pojesti nešto u domu, uživati u pogledu i vratiti se žičarom. Ili obrnuto ako vam se ne da odraditi cijeli uspon.
Na mom Instagram profilu @ana.ivancic.sola pogledajte objavu i video s uspona na Lagazuoi.
2. dan: Lago di Sorapis
Drugi dan bio je rezerviran za jednu od najpoznatijih planinarskih ruta u Dolomitima: Lago di Sorapis. Ako ste ikad gledali fotografije Dolomita na Instagramu ili Pinterestu, vrlo vjerojatno ovo jezero izbaci među prvim rezultatima. Voda je nestvarnih tirkizno zelenih nijansi. Boja nije nikakav Instagram filter. Nastaje zbog sitnih mineralnih čestica koje u vodu donosi otapanje snijega i leda s okolnih stijena.
Kupanje u jezeru nije dopušteno, kao ni let dronom.
Lago di Sorapis nalazi se na približno 1923 m nadmorske visine, a jedna od najpopularnijih ruta do njega počinje na prijevoju Passo Tre Croci, između Cortine d'Ampezzo i jezera Misurina.
Do jezera nema ceste ni žičare. Morate pješke.
GetYourGuide popust
Ako ne volite straživati sami, a niste u Dolomitima preko agencije, možete rezervirati najpopularnije ture, ulaznice i izlete bez čekanja u redovima. Npr. tura do jezera Sorapis preko GetYourGuide.
Ako instaliraš GetYourGuide aplikaciju putem ovog LINKA, dobit ćeš popust na prvu rezervaciju.
Nakon instalacije, prije plaćanja upiši kod: ANAIVANCICSOLA5 i popust će se automatski primijeniti. Kod se može iskoristiti samo preko aplikacije, ne može preko web sučelja.
Lago di Sorapis, staza broj 215
Od Passo Tre Croci prema jezeru pratite planinarsku stazu CAI 215 prema Rifugio Vandelli. Početak staze nalazi se na približno 1790 m. Prvih sat vremena hoda nije posebno zahtjevan. Staza prolazi šumom uz relativno blage uspone i spustove. Nakon toga postaje puno zanimljivije. Dolazite do metalnih stepenica, a zatim do nekoliko uskih i izloženih dijelova uz stijenu. Na najizloženijim mjestima postavljene su čelične sajle koje služe kao rukohvat.
Ne radi se o via ferrati i za odraslu osobu naviknutu na planinu ferrata oprema nije potrebna, ali osobe koje imaju strah od visine trebaju dobro razmisliti prije odlaska. Prijateljica koja se boji visine na jednom se dijelu rasplakala pa joj je vodič pomogao da prođe taj dio. Kad smo se vraćale išle smo skupa i sve je prošla bez problema. Najveći oprez na tim mjestima potreban je ako je mokro tlo.
Službeni lokalni planinarski vodič za rutu navodi približno 6,3 km u jednom smjeru, oko 2 sata hoda do jezera i prosječno oko 4 sata ukupnog hodanja za odlazak i povratak. Tako nekako je i nama bilo potrebno.
Lago di Sorapis, osnovni podaci
Početak: Passo Tre Croci, oko 1790 m
Staza: CAI 215
Cilj: Lago di Sorapis, oko 1923 m
Vrijeme do jezera: oko 2 sata
Povratak: istom stazom
Ukupno hodanja: približno 4 sata bez dužeg odmora
Težina: srednje zahtjevna
Posebnost: izložene dionice, metalne stepenice i sajle
Na mom Instagram profilu @ana.ivancic.sola pogledajte snimku šetnje uz Sorapis jezero, te objavu slika i videa s uspona.
Pred samim jezerom nalazi se Rifugio Alfonso Vandelli, planinarski dom na 1928 m. Od doma do jezera imate doslovno nekoliko minuta. Obavezno probajte njihov specijalitet, palentu s raznim preljevima. Mi smo uzeli s bolognesom. Ima raznih, od gulaša na dalje. Cijena 10,50 €.
Kada ići na Lago di Sorapis?
Ako idete u vlastitom aranžmanu, moj savjet je da krenete što ranije.
Sorapis je jedna od najpopularnijih ruta u cijelim Dolomitima i tijekom ljeta broj ljudi na stazi može biti stvarno velik. Problem nije samo gužva kod jezera. Na uskim dijelovima staze ljudi prolaze u oba smjera, pa se stvaraju zastoji.
Ako dolazite autom, dodatni problem je parking na Passo Tre Croci koji se rano popuni. Lokalni vodiči zato preporučuju vrlo rani dolazak ili autobus iz Cortine.
3. dan: 5 Torri
Cinque Torri ili 5 Torri jedan su od najprepoznatljivijih simbola Dolomita. Ime doslovno znači "pet tornjeva", a radi se o skupini ogromnih stijena koje izgledaju kao da su izrasle iz zemlje.
Početna točka je Bai de Dones na 1889 m, odakle sedežnica 5 Torri vodi do Rifugio Scoiattoli na 2255 m.
Sedežnica radi tijekom ljetne sezone, a 2026. godine prometuje od 6. lipnja do 11. listopada, od 9 do 17 sati. Standardna povratna karta za odrasle u srpnju iznosi 27,50 €, dok je cijena u kolovozu 30 €. Plaćanjem karticom dobiva se 5% popusta. Djeca mlađa od osam godina u pratnji odrasle osobe voze se besplatno.
Ovo nije samo planinarska nego i biciklistička staza. Na sedežnicu možete zakačiti bicikl.
Mi smo kao grupa imali posebnu grupnu cijenu koja je uključena među obavezne doplate agenciji. Već nakon izlaska sa sedežnice pogled je spektakularan. Ali 5 Torri nisu zanimljivi samo zbog prirode.
Muzej Prvog svjetskog rata na otvorenom
Oko stijena prolazi kružna povijesna ruta kroz područje na kojem su se tijekom Prvog svjetskog rata nalazili talijanski vojni položaji. Uz stazu se još uvijek mogu vidjeti rovovi, bunkeri, tuneli, topnički položaji i rekonstruirani dijelovi nekadašnjeg bojišta.
Zanimljivo je koliko se cijeli doživljaj razlikuje od klasičnog muzeja. Hodate kroz planinu, a usput zapravo prolazite kroz ostatke stvarnih vojnih položaja. Nisam očekivala da će mi ovaj muzej biti nešto fora, ali oduševio me.
Osnovna kružna ruta oko 5 Torri duga je oko 2,5 km, uz približno 120 m visinske razlike.
Rifugio Averau i Rifugio Nuvolau
Nakon obilaska 5 Torri ruta se može produžiti prema Rifugio Averau na 2413 m, a zatim i prema Rifugio Nuvolau na 2574 m što smo mi i napravili.
U vodičima se navodi da do Rifugio Averau treba oko 45 min, mi smo s normalnim hodom stigli za 25 min. Staza je makadamska, planinarska i biciklistička. Odmorili smo 15 min, a onda preko grebena krenuli do Rifugio Nuvolau i trebalo nam je oko 20 min. Dionica između Averaua i Nuvolaua kratka je, ali strmija od prethodnog dijela, hodate po grebenu.
Nuvolau je posebno zanimljiv jer se nalazi doslovno na vrhu stijene i jedan je od najstarijih planinarskih domova u Dolomitima. Dom je izgrađen još 1883. godine.
Pogled je 360 stupnjeva i ne znam na koju stranu je ljepši. Zbilja poseban dom. Ponuda hrane je odlična, ugođaj je odličan, pa svakako odvojite dosta vremena da uživate kod njega. Mi smo ostali oko sat vremena.
Cjenik i više slika s ovog predivnog doma pogledaj na mom Instagram profilu @ana.ivancic.sola.
Uvijek me fascinira kad na takvom položaju postoji normalan wc, umivaonik, tekuća voda itd.
Nakon sat vremena spustili smo se natrag do Rifugio Averau i proveli 45 min prije povratka zadnje sedežnice u 17h. Izbor desertića je ogroman i jedva smo se odlučile što uzeti. Sve je prefino.
Corvara
Prije povratka u hotel imali smo pauzu 2 h u Corvari i ovo je jedini dio iz ture koji bi izbacile, jer gradić nije ništa posebno, umorni ste od cjelodnevnog planinarenja, u planinarskoj ste odjeći i obući, ima samo par kafića i doslovno izgubite 2 sata sjedeći u nekom kafiću. Puno bolja opcija mi raniji povratak u hotel i odmor u Wellnessu kojeg hotel nudi.
4. dan: Marmolada 3265 m
Posljednji dan ostavljen je za najvišu planinsku skupinu Dolomita: Marmoladu. Odjavili smo se iz hotela, spremili stvari u autobus i krenuli prema Marmoladi.
Najviši vrh je Punta Penia na 3343 m do kojeg možete doći jedino ako ste alpinist i ide s posebnim vodičima, a mi svi ostali žičarom dolazimo na Punta Rocca na 3265 m. Ne radi se o jednoj, nego o tri povezane žičare.
Visinska bolest često se pojavi kad ste iznad 3000 m, pa vodite računa o tome. U našoj grupi svi su bili dobro.
Ruta izgleda ovako:
Malga Ciapela, 1450 m
↓
Coston d'Antermoja, 2350 m
↓
Serauta, 2950 m
↓
Punta Rocca, 3265 m
Dakle, u vrlo kratkom vremenu prijeđete više od 1800 metara visinske razlike.
Više slika i video s Marmolade pogledajte na mom Instagram profilu @ana.ivancic.sola.
Muzej Prvog svjetskog rata na 2950 m
Na stanici Serauta nalazi se Museo Marmolada Grande Guerra, posvećen Prvom svjetskom ratu i borbama koje su se na ovom području odvijale na gotovo nevjerojatnim nadmorskim visinama. Tijekom rata vojnici su mjesecima živjeli i ratovali na snijegu i ledu Marmolade, a unutar ledenjaka Austro-Ugarska je izgradila čitav sustav tunela i prostorija poznat kao "grad u ledu".
Nakon muzeja ponovno ulazite u gondolu i nastavljate prema Punta Rocca. Ili još bolje, odite prvo na vrh do Punta Rocca, budite gore koliko vam odgovara, pa obiđete muzej kad se vratite na drugu žičaru, jer osim muzeja ovdje imate malenu suvenirnicu, restoran i kafić. Preporuka za vruću čokoladu i tost (ogroman je, kao da je za dvije osobe). Vruća čokolada 4 €, tost 6,50 €.
Punta Rocca, 3265 m
Iz gornje postaje izlazi se na panoramsku terasu na 3265 m nadmorske visine. Odjednom ste gotovo 2000 metara iznad doline iz koje ste krenuli.
Ovdje treba računati na temperaturu. Bez obzira na to koliko je toplo u dolini, na 3265 metara može biti ozbiljno hladno, a vrijeme se može promijeniti u nekoliko minuta. Nama je bilo prilično toplo, ali u ruksaku obavezno ponesite toplu majicu, flis i jaknu.
Temperatura je bila dobra, ali je bilo oblačno pred kišu, pa smo malo okolnih vrhova vidjeli, samo ponekad se neki pojavi kad se oblaci malo razmaknu, ali to nije umanjilo ljepotu i nije nam žao što smo bili po oblačnom vremenu. Kad smo se spustili u podnožje prije kretanja za Hrvatsku, počeo je ogroman pljusak i potrajao pola sata.
Kapelica Kraljice Dolomita koju je posjetio Ivan Pavao II.
Jedno od mjesta na Marmoladi koje nikako nemojte preskočiti nalazi se unutar same gornje postaje Punta Rocca, na 3265 metara nadmorske visine.
U stijeni je uređena mala kapelica, odnosno Grotta della Madonna, posvećena Gospi Kraljici Dolomita. Napravljena je poput špilja koje su vojnici tijekom Prvog svjetskog rata kopali u planini kako bi se zaštitili od hladnoće, nevremena i neprijateljske vatre.
I upravo iza ove male kapelice krije se jedna posebno zanimljiva priča.
Papa Ivan Pavao II. osobno je posjetio Marmoladu 26. kolovoza 1979. godine.
Na Marmoladu je stigao tijekom posjeta kraju iz kojeg je potjecao njegov prethodnik, papa Ivan Pavao I., rođen u obližnjem Canale d'Agordo. Tog dana vrijeme je bilo izrazito loše i Marmoladu je zahvatila snježna oluja, ali je Ivan Pavao II. ipak stigao na Punta Rocca. Tijekom posjeta blagoslovio je kip Djevice Marije koji se danas čuva upravo u ovoj kapelici te joj dao ime Madonna Regina delle Dolomiti, odnosno Gospa Kraljica Dolomita. Neki zapisi navode da je nakon blagoslova Gospinog kipa prestalo nevrijeme.
Kapelica je zamišljena kao mjesto mira i pomirenja, što joj daje još dublje značenje jer se nalazi na planini na kojoj su se tijekom Prvog svjetskog rata vodile teške borbe. I danas se svake godine 26. kolovoza, na godišnjicu papina dolaska, na Punta Rocca održava misa u spomen na njegov povijesni posjet Marmoladi.
Moram priznati da mi je ovo bio jedan od posebnih trenutaka na Marmoladi. Dođete prvenstveno zbog 3265 metara, ledenjaka i spektakularnog pogleda na Dolomite, a onda unutar stijene pronađete ovu malu kapelicu s kipom koji je osobno blagoslovio Ivan Pavao II.
Koliko košta žičara za Marmoladu?
Za ljetnu sezonu 2026. službena cijena povratne karte Malga Ciapela - Punta Rocca za odrasle iznosi 40 €. Za organizirane grupe od najmanje 20 osoba cijena je 33 €, koliko smo mi platili.
Žičara ljeti kreće u 9 sati, a posljednji spust s Punta Rocca je u 16:30. Ljetna sezona 2026. traje do 27. rujna.
Koliko košta Smart Travel tura u Dolomite?
Navedena tura preko Smart Travel košta 495 € po osobi.
U cijenu su uključeni autobusni prijevoz, tri noćenja u hotelu 4* na bazi polupansiona, pratitelji putovanja i organizacija programa.
Dodatno se plaća:
- boravišna pristojba 3 € po osobi i noći
- Marmolada žičara 33 €
- 5 Torri sedežnica 24 €
- lokalni vodič za Lago di Sorapis 20 €
- piće koje popijete uz večeru
Isplati li se ići organizirano ili samostalno?
Dolomiti su destinacija koju bez problema možete organizirati sami.
Ali ako želite u nekoliko dana obići upravo ovakvu kombinaciju lokacija, organizirano putovanje ima jednu veliku prednost: ne morate razmišljati o vožnji, parkingu ni logistici.
Ujutro nakon predivnog doručka sjednete u autobus, dovezu vas na početak planinarske staze i pokupe kada završite. Po završetku dana vraćate se u hotel na odličnu večeru od buffea i još tri slijeda jela koja vam donosi konobar.
Ja bih zato rekla ovako: ako prvi put idete u Dolomite i želite aktivno putovanje bez puno organizacije, ovakva tura je odličan način da ih upoznate. A onda ćete se vrlo vjerojatno poželjeti vratiti sami.
Što ponijeti za planinarenje u Dolomitima?
Za ovakav četverodnevni program ne treba vam alpinistička oprema, ali nemojte krenuti kao na izlet po gradu.
Ponesite kvalitetne planinarske gojzerice, planinarski ruksak od 20-25 litara, ljeti minimalno 3 litre tekućine, nešto hrane i energetske, SPF, sunčane naočale, kapu ili šiltericu, laganu kabanicu ili nepromočivu jaknu te topliji sloj odjeće.
Štapovi za planinarenje nisu obavezni, ali će dobro doći na dužim usponima i posebno pri spuštanju. Ja sam ih nosila samo na Lagazuoi.
Gdje odsjesti u Dolomitima: Sporthotel Arabba
Moram posebno spomenuti i naš smještaj jer smo sa Sporthotelom Arabba u Arabbi bile stvarno oduševljene.
Hotel ima četiri zvjezdice, ali ono što mi je bilo još važnije od samog broja zvjezdica jest da je sve bilo jako lijepo uređeno, uredno, čisto i prostrano. Sobe su velike, udobne i imaju prekrasan pogled na okolne Dolomite, tako da vam planine doslovno budu prvo što vidite kada ujutro pogledate kroz prozor.
Mi smo u sklopu ture imale polupansion, a hrana je bila jedno od najvećih iznenađenja cijelog smještaja.
Doručak je stvarno obilan i bogat, s velikim izborom svega što vam treba prije cjelodnevnog planinarenja, a posebno mi se svidjelo što su kave bile uključene bez ograničenja.
Ali večera je bila posebna priča.
Svaku večer prvo vas dočeka ogroman buffet sa slanim i slatkim jelima. Izbor je toliko velik da biste se bez problema mogli najesti samo od buffeta, ali to je zapravo tek početak večere. Onda slijede još tri slijeda jela koja vam konobari poslužuju za stolom.
Konobari su bili presimpatični, usluga odlična, a cijela večera više podsjeća na izlazak u dobar restoran nego na klasični hotelski polupansion. Jedino tijekom večere piće nije uključeno u cijeni.
Desertni stol zaslužuje posebnu pohvalu. Ne pretjerujem kada kažem da sam upravo ovdje pojela najbolju rožatu koju sam ikad i igdje probala. I da, znam da smo u Italiji i da rožata nije baš prvo što očekujete pronaći na jelovniku u Dolomitima, ali bila je savršena.
Wellness koji nismo stigle iskoristiti
Sporthotel Arabba ima i svoj wellness centar, Alpen Wellness, koji je gostima hotela dostupan bez dodatne naplate.
Unutra se nalaze veliki hidromasažni whirlpool, finska sauna, bio sauna, turska kupelj, tepidarium, aromatični tuševi i prostor za opuštanje s ležaljkama. A koliko hotel misli na detalje najbolje pokazuje to što su nas već u sobi čekali ručnici pripremljeni za wellness i nove hotelske japanke. Mi ih, naravno, nismo iskoristile.
Nakon cijelog dana planinarenja, večere koja traje kao mali gastronomski program i ranog ustajanja za sljedeću turu jednostavno nismo stigle otići u saunu i jacuzzi.
Uglavnom, od svih nas ogromna preporuka za Sporthotel Arabba.
Ostale moje putne članke pročitajte OVDJE.
Do idućeg putnog pozdrava,
Ana Ivančić
Comments are closed.