TAJLAND – budžet za 20 dana – treći dio – Chiang Mai DVODNEVNI TREKING

Evo nas u trećem blogu putopisa o Tajlandu. Prvi dio o Bangkoku pročitajte ovdje. Drugi dio o Chiang Maiju pročitajte ovdje. Datum trekinga: 10.-11.01.2016.

Dvodnevni treking u pokrajini Mae Taeng

Po cijelom gradu imate agencije s ponudama raznih izleta. Mi smo htjeli ići na dvodnevni ili trodnevni treking. Odluka je pala na dvodnevni. Pošto je nas bilo 8, dobili smo popust, pa je izlet koštao 1000 thb (200 kn) po osobi. Bez obzira koliko Vas bude uvijek ćete dobiti popust, samo se malo cjenkate. U cijenu je bio uključen posjet Karen long neck villagu. Tu na slici je raspored trekinga. Bilo je manjih izmjena u odnosu na napisano, ali krenimo od početka.

 

Raspored trekinga

Vozilo od agencije pokupilo nas je u hotelu oko 9 h. Odvezli su nas do agencije da ostavimo nepotrebne stvari. Mislili smo da ćemo od njih dobiti ruksake u kojima ćemo ponijeti nužne stvari za treking (krivo su nas informirali prilikom rezervacije). Morali smo nositi naše ruksake, a za to nismo bili spremni. Imali smo samo velike backpackove. Na kraju smo sve stvari stavili u 3 backpacka (moj muž i šogor su nosili najveće terete, tako da je njima uspon od 8 km bio baš veseo). Napokon smo uzeli stvari i krenuli. Pokupili smo još samo tri cure iz Argentine. Vozač nam je stao na tržnicu ako želimo kupiti nešto od hrane, pića i ostalih potrepština. Do pokrajine Mae Taeng vozili smo se oko 1:15 min.

 

 

Jahanje slonova

Prvo što Vam je na rasporedu je jahanje slonova. Molim Vas TAJ DIO PRESKOČITE, NEMOJTE JAHATI SLONOVE.   Jadni slonovi. Zavezani, izmučeni i još ih prilikom jahanja non stop bodu metalnim šiljkom po glavi i oko ušiju. :( Da ti srce pukne. Također ne razumijem ekipu koja se u rijeci kupa tj. pere slonove. Ne razumijem ih higijenskih razloga, jer slonovi kakaju, a vi ste oko slonova i kupate se u tome?!

 

  Jahanje slonova odvije se na ovom dijelu kojeg vidite na slici ispod. Srećom to ne rade 50 min kako piše na rasporedu kojeg sam Vam gore objavila. Traje oko 20 min. Tamo iza onih stabala u pozadini i natrag uz ovu rijeku. Pritom mučeći slona metalnim šiljkom po glavi. Ovo je toliko odvratno i mučno da smo htjeli odustati od trekinga i vratiti se u Chiang Mai. Ipak smo ostali i ostatak trekinga je bio lijep, bez mučenja životinja.

Karen Long Neck Village

Odmah pored mjesta gdje se jašu slonovi, nalazi se Karen Long Neck Village (Padaung populacija). Padaung, podgrupa Karena u Tajlandu imaju 3 sela i nalaze se u Mae Hong Son provinciji. Navodno su mongolskog porijekla. Sami sebe nazivaju "narod koji živi na vrhu brda". To mi je malo čudno jer ovdje i ne žive na vrhu nego u podnožju brda. I ovaj dio koji ćete vidjeti baš je iskomercijaliziran. To Vam je par ograđenih drvenih kućica (nalazi se 50 m dalje od ovog područja gdje se jašu slonovi) i ispred svake kućice nalazi se stol na kojima žene prodaju svoje rukotvorine. Turisti ih slikaju, nešto kupe i tako to funkcionira. Zbog ukrasa na ženskim vratovima, često ih nazivaju podrugljivim imenima poput "dugovrate" ili "žirafe". Uzrok zašto stavljaju bakrene kolutove oko vrata još se ne zna. Kolutove stavljaju djevojčicama od pete godine. A broj raste godinama sve do njihove udaje.

 

Idemo planinariti

Napokon smo krenuli s trekingom. Ovaj dio sa slonovima preskočite. Long neck selo, ako se može nazvati selo par kućica u ogradi, bacite oko i kupiti lijepe suvenire.

  Nakon pola sata pješačenja u podnožju brda imali smo ručak. Ručali, odmori se i krenuli. Do vrha smo imali 8 km. Pridružio nam se mali psić, još uvijek štene i pratio nas cijelo vrijeme. Nazvali smo ga Lucky.

  Cijelom rutom imate stazu. Oko Vas su palme, polja kupusa i stabla s bananama. Banane slobodno jedete. Skroz su fora, jer su malene, pa sam do vrha pojela 3-4 komada. Vodič je bio odličan, priča engleski i upozna Vas s običajima tog kraja. Ja nisam imala ruksak na leđima, pa mi je uspon bio lagan, najgore je bilo mužu i šogoru, jer su nosili svu našu odjeću, plus opremu za slikanje i dron.

Na vrhu je predivno. Malo selo od svega 6 - 7 kuća. Domaćin nas dočekao ispred kuće u kojoj ćemo spavati. Kuća je sagrađena od drveta i bambusa. Malo me frka bilo hodati, jer imam osjećaj da ću propasti. :) Kuća je dignuta od zemlje otprilike pola metra. Sve je od bambusa. Pod, zidovi, krov. Na podu tanki madraci (ležajevi) i svatko dobije po jednu dekicu. Muž i ja smo stavili dekice jednu na drugu i spavali na jednom ležaju jer bi se inače smrzli.  Znali smo da  je takav ležaj, nije nas iznenadilo, jer su nam u agenciji pokazali sliku. Ali noći su hladne, pa čisto preporuka da ponesete dvije pidžame. :) Evo slika smještaja.

  WC je u posebnoj kućici 20 m dalje. Možda na slici izgleda loše, ali nije. Pod je zemljani, školjka je čučavac i vodu imate u velikoj plavoj kanti. Možete se i tuširati. :) Za WC na vrhu brda, 8 km daleko od prve civilizacije, ovo je super.  

 

 

  Domaćin je pripremio odličnu večeru. Najeli smo se, napili i bilo je vrijeme za odmor. (Sve je bilo uključeno u cijenu osim pića. Ali piće je jako jeftino. Coca Cola oko 4 kn, voda 2 kn). Upalili su nam veliku vatru ispred kuće, pa smo se okupili i uživali u druženju. Pridružio nam se gluhonijemi čovjek iz sela koji nam zadavao zagonetke štapićima i baš je bio simpa. Lucky je cijelo vrijeme bio s nama jer je imao problem sa psima iz sela. 4-5 pasa su stvorili svoj čopor i nisu htjeli primiti Luckya. Muž i prijatelj su dva sata rješavali taj problem. Svi smo kasnije tu noć legli, a njih dvojica su bili van s Luckyem.  Stanodavci nisu dopustili da Luckyija stavimo u kuću s nama, a psi ga nisu primali sebi. Njih dvojica nekako prošvercaju psa u kuću i on ode leći kod cura iz Argentine. Nikako nije htio biti u svom dijelu kućice. Lucky odabrao njih i nismo ga mogli maknuti. Cure su skroz čvrsto spavale, nisu ni skužile psića do jutra. :) I tako Lucky preživio noć. :)

 

 

 

  U jutro smo imali doručak, te smo krenuli sa spuštanjem. Spuštali smo se drugom rutom. Ukupan spust je trajao oko dva sata. Na pola puta stali smo pored malog vodopada i mini, nazovimo ga jezerca, gdje smo se mogli po želji kupati. Kupali su se oni koji su ponijeli kupaći. Mi ostali smo uživali u prirodi i odmarali. Ostali smo kod vodopada oko sat vremena.

  Nastavili smo se spuštati još sat vremena do sela u podnožju. Tu smo imali ručak i pauzu od sat vremena. Ovdje nas je Lucky napustio jer je našao čopor koji ga je prihvatio i svima nam je pao kamen sa srca. Jer je tako sladak i drag, da smo već razmišljali o opcijama kako ga povesti doma. :) Nakon ručka i pauze, malo dalje od sela je rijeka gdje smo se ukrcali na drveni splav od bambusa. Spuštali smo se rijekom oko 1 sat, laganini. I bilo je predivno. Spustili smo se do sela iz kojeg smo jučer krenuli. I tu je završio naš dvodnevni treking. Vratili su nas autom u Chiang Mai.

 

  To je bio kraj našeg trekinga. U idućem blogu pišem Vam o cijenama ostalih izleta koji se nude, te od jednodnevnom tečaju kuhanje na koji smo išli. Čitamo se uskoro. :) Idući nastavak o putovanju Tajlandom pročitajte ovdje.  Sve ostale putne blogove pročitajte OVDJE.  

Još malo slika...