VAŽNA NAPOMENA:
OVAJ ČLANAK JE PISAN 2016. GODINE I ODNOSI SE NA STANJE TADA.
ZA STANJE U 2023 i SPECIFIČNOSTI VEZANE UZ IZVANREDNO STANJE PROČITAJTE OVAJ ČLANAK.
Ovaj članak će biti malo duži, ali kao što ćete vidjeti, sve su to potrebne (a većini vjerojatno i zanimljive informacije), tako da... ...izdržite, isplatit će vam se. :-)
Ovaj blog post je nastavak na prethodna dva članka. Prvi članak o velikom road tripu po istočnoj Europi pročitajte ovdje. Drugi dio o L'viv (Ukrajina) pročitajte ovdje.
Ukrajina
Zbog nekog razloga, većini Hrvata se čini da je Ukrajina negdje daleko. Nije. Da vas malo šokiram:
1. Između Hrvatske i Ukrajina nalazi se samo jedna zemlja - Mađarska.
2. Udaljenost između najbližih točaka Ukrajine i Hrvatske je manja nego zračna udaljenost između Zagreba i Dubrovnika.
3. Cestovna udaljenost od Zagreba do Lavova je ista kao i udaljenost od Zagreba do Frankurta. A nitko se ne čudi kada netko ode do Frankfurta.
4. Ukrajinci i Hrvati su jedini narodi koji govore ikavicom. A Ukrajinci baš strogom ikavicom.
Nema baš nikakvog razloga za ne otići do Ukrajina, napose Lavova. Ni nama nije jasno zašto smo toliko dugo čekali, i zašto nam se Ukrajina i Lavov nisu ranije pojavili na popisu.
Sigurnost
Da li je Ukrajina sigurna zemlja?
Kratki odgovor: da.
Dugi odgovor: da, ali nije sigurna kao Hrvatska. No, koja zemlja je?
Kada je u pitanju fizička sigurnost, u ta 3-4 dana u Lavovu doslovno niti jednom nismo osjetili bilo kakvu nelagodnu situaciju. Usporedbe radi, u Budimpešti smo na jednom mjestu u najužem centru grada odustali od parkiranja jer smo se bojali ostaviti auto, i općenito Budimpešta je puna klošara i beskućnika koje u Lavovu nismo vidjeli.
U tih par dana nama nitko nije pokušao prodati neku od turističkih prijevara, niti smo vidili takav pokušaj prema drugim ljudima. Drugi ljudi s kojima smo razgovarali također nisu imali takvih iskustva u Lavovu. Možda je u Kijevu kao velikom, glavnom gradu nešto drugačije, ali ne vjerujem previše.
Uglavnom, kao i u bilo kojoj drugoj destinaciji, upotrijebite zdrav razum, ne nasjedajte na eventualne uobičajene "turističke" prijevare ("pokvareni taksimetar", "besplatne" narukvice prijateljstva (i sl.), novčanik koji ispadne pred vama, skener na bankomatu, i sl.) i to je to.
Policija
Ukrajina je imala velikih problema sa svojim snagama sigurnosti. U Euromajdanu, prosvjedima s kraja 2013. i početka 2014., kada je svrgnut proruski predsjednik Viktor Janukovič (da, pišem ukrajinsko ime u hrvatskoj transkripciji :-) ), tadašnja milicija, a poseno njihove specijalne snage Berkut u pokušaju gušenja prosvjeda ubili su preko stotinu prosvjednika koji su zahtijevali demokratizaciju, borbu protiv korupcije i približavanje Europskoj uniji.
Nakon tih krvavih događaja, dotadašnja milicija sovjetskog stila je raspuštena i formirana je nova policija po uzoru na druge europske zemlje. U nju je ušao velik broj mladih Ukrajinaca koji su željeli pozitivne promjene. Unatoč tome, i dalje ostaje problem korupcije pa je potrebno znati kako se ponašati pri susretu s policijom.
Mi nismo imali nikakvih kontakata s policijom (ne sjećamo se da smo igdje po gradu vidjeli policiju) osim što nam je auto bio parkiran dva dana DOSLOVNO na ulazu u policijsku stanicu (točno su preko puta hostela), pa ćemo prenijeti ono što nam je rečeno i što smo sami pronašli po raznim izvorima.
Promet
U Ukrajini se vozi malo brže, otprilike kao i u Hrvatskoj, ali kaotičnije nego kod nas. Uglavnom, za Hrvate neće biti prevelikih iznenađenja, osim kada se radi o kvaliteti cesta.
U Hrvatskoj je cestovna infrastruktura prilično dobra na svim razinama (od lokalnih puteva, preko regionalnih do magistralnih). U Ukrajini je (uglavnom) zadovoljavajuća na magistralnoj (državnoj) razini, a loša do podnošljiva na svim ostalim. Autocesta nema (osim jedan mali odsječak kod Kijeva) ali su obične ceste izuzetno široke. Pogledajte na Google Stret Viewu.
Cesta kojom je nama najbliže doći do Lavova je dobra. Kroz Mađarsku je autoput skoro do granice, a kroz Karpate, od Mukačeva, preko Strija do Lavova magistralna cesta M06.
Sjajan (crowdsource-ani) alat za provjeru stanja ukrajinskih cesta je stranica UAroads i istoimena aplikacija (Android i iOS).
Dakle, po svemu što smo do vidjeli i saznali, s policijom ćete se eventualno susresti u prometu. Sa sobom imajte:
1.) Putovnicu
2.) Hrvatsku i međunarodnu vozačku dozvolu
3.) Prometnu knjižicu vozila
4.) Obvezno osiguranje koje pokriva Ukrajinu (ako vaše ne pokriva, možete kupiti osiguranje na granici, u tom slučaju pazite da ste na granici tokom dana i da nije vikend jer se može dogoditi da ne rade)
5.) Punomoć (izdaje HAK) ako vozilo nije vaše.
Od opreme: trokut, prva pomoć i ako idete motorom, naravno kaciga.
Dakle, sve standardno osim što traže međunarodnu vozačku i tu punomoć.
Ograničenja su 60 km/h u naseljenim mjestima, 110 km/h izvan naselja.
Alkohol u vožnji se tolerira do 0,2 ‰, dakle zapravo nije dozvoljen a tih 0,2 ‰ je čisto radi korištenja lijekova koji sadrže nešto alkohola i sl.
Gorivo je jeftino, oko 5kn litra.
Pravila ponašanja kada vas zaustavi policija:
1.) Niste dužni izići iz vozila.
2.) Niste im dužni dati dokumente u ruke. Dovoljno ih je prislonite na prozor.
3.) U ovome trenutku policija nema ovlasti naplate kazne na licu mjesta.
4.) Slobodno držite putovnicu u sefu u hotelu. Sa sobom nosite fotokopiju. Ako inzistiraju na originalu, ponudite im da vas odvezu do hotela.
Ako imate sve dokumente, mogu vas (pokušati) kazniti eventualno za preveliku brzinu (ili "preveliku brzinu"). Nikako ne preporučujemo podmićivati policiju, ali ako ne želite gubiti vrijeme, 100-400 hrivnji (25-100 kn) će uglavnom riješiti problem
Ako mislite da vas policija neopravdano zaustavila (pješke ili vozilom) i ne želite im dati tih 25 kuna, postupak je sljedeći:
1.) Nemate se čega bojati, pa prema tome ne pokazujte strah.
2.) Ako ste u autu, ne izlazite iz njega i pokažite dokumente prislanjanjem na prozor. Eventualno im nakon toga dajte fotokopiju (naravno, kad god putujete imajte fotokopije dokumenata spremljene odvojenood samih dokumenata, za slučaj gubitka ili krađe).
3.) Inzistirajte na punom imenu i prezimenu policajaca na licu mjesta, zapišite sve brojeve značke, kao i broj tablica njihovog vozila.
4.) Imajte broj veleposlanstva i zaprijetite da ćete nazvati veleposlanstvo. Ali nemojte zaista zvati veleposlanstvo jer ih u pravilu nije briga za vas i samo ste im dodatni posao.
Ovo je manje efikasno ako ste iz ne-EU zemlje, ali ne može naškoditi.
5:) Zaprijetite da ćete nazvati Nacionalni antikorupcijski ured na +380 44 2463411 ako zovete s vašeg normalnog broja, ili 0800 503200 ako ste već kupili ukrajinski broj.
Policija ima posla i ako vide da ste "naporni", neće riskirati gubitak posla i sl. nego će izgubiti interes i otići.
Inače, sve ovo je više-manje nepotrebno jer će vaš put proći bez takvog incidenta. Ovo navodim ovdje samo zato da bi se vi osjećali sigurno jer točno znate što trebate napraviti u datom trenutku.
Što nas dovodi do naših anegdota s prelaskom ukrajinske granice:
:-)
Prelazak ukrajinske granice
Ako mislite da su stvari u Hrvatskoj nepotrebno komplicirane (a jesu), trebate doživjeti prelazak ukrajinske granice. :-)
Stvar je izgledala ovako:
Dolazimo na poljsku stranu granice i vidimo dvije zone. Jedna je ogromna, više od deset kolona, s priličnim brojem vozila u svakoj, a sa strane vidimo prolaz, u odvojenu zonu iznad koje piše "EU passports only". Svega nekoliko auta ispred nas i poljska policija i carina rutinski odrađuju granične formalnosti i puštaju nas dalje na ukrajinsku granicu.
Prelazimo na ukrajinsku stranu i ulazimo u njihovu pograničnu zonu. Vozimo se nekih 100-150 metara i stajemo kao zadnje vozilo u red koji se nakon 30-40 metara onda dijeli u tri kolone (ovo što možete vidjeti na naslovnoj slici). Od ove druge strane, za ne-EU putovnice dijeli nas žica.
Odjednom, s druge strane te žice staje neki kombi čiji vozač nam kroz smijeh govori "talon, talon" i pokazuje prema ulazu u pograničnu zonu. Mi ga u čudu gledamo, i onda suprug u retrovizoru vidi ukrajinskog vojnika graničara kako nam maše da se vratimo. Odvezem se u "rikverc" tih stotinjak metara i čovjek nam (opet kroz smijeh) da nekakav papirić i uputi nas natrag u kolonu. Nakon nekoliko trenutka dolaze (valjda) graničari u maskirnim hlačama i crnim majicama i kratko pogledaju što imamo u prtljažniku.
Prvi susret s Ukrajinicima je, kao što vidite bio više nego pozitivan.
Tako se nastavilo i dalje.
I tako, dok mi uživamo u lijepom vremenu i čudimo se papiriću, dolazi neki nasmijani ukrajinski vozač, potapše muža po ramenu i pokaže mu da uzme putovnicu i dokumente od automobila i pođe s njim. Otišli su do kioska u kojima sjede granični službenici i tu shvaćamo čemu služi papirić.
Dakle, u prvom kiosku se obavlja pregled putovnica. Kada je pregled putovnica gotov, dobijete žig na taj papirić.
U drugom kiosku je pregled dokumenta koji se tiču vozila i ovdje je bilo zanimljivo. :-)
Za ulazak u Ukrajinu potrebna je međunarodna vozačka (koju je muž imao), ali i punomoć ako auto ne glasi na vas. Čak i u situaciji da je registrirano na člana obitelji na istoj adresi kao i vi.
Uglavnom, kako nismo imali punomoć, a službenica nije govorila engleski, pozvala je kolegu ili šefa u pomoć. Naravno, kako to obično biva, ni on nije govorio engleski.
I tako, njih dvojica komuniciraju mješavinom hrvatskog, ukrajinskog, engleskog, uz obilno potpomaganje rukama (i nogama). Na kraju su se sporazumjeli da je punomoć ipak potrebna iako je vozilo registrirano na istoj adresi, i da nas teorijski ne bi trebali pustiti u zemlju.
I tako, odlazi čovjek u glavnu zgradu, vraća se i ono, nasmijan pita kamo idemo?
FACEPALMMuž: - Lavov.
Službenik: - A onda se vraćate natrag preko istog ovog prijelaza?
Muž: - Ne, idemo prema Černovci i dalje prema rumunjskoj (300 km na jugoistok).
Službenik: <Facepalm> (vidi Georgea desno)
Čovjek se valjda ponadao da se vraćamo istim putem pa da ćemo se vratiti na isti prijelaz.
Skužio da ništa od toga, još se malo premišljao, vratio nam dokumente, nasmijao se i poželio nam sretan put i ugodan boravak u Ukrajini.
To je bilo to. Na trećem kiosku (ja sam u međuvremenu pomicala auto u koloni) nas je carinik pitao da li imamo što za prijaviti, nakon kratkog "ne", udara nam treći žig na papiri i pušta nas dalje.
Izlaz iz pogranične zone je nekih 200-tinjak metara dalje, tamo se nalazi vojnik kojemu dajte taj papirić s tri žiga iz čega vidi da ste prošli sve tri točke i to je onda to: DOBRO DOŠLI U UKRAJINU!
Prvi susret s Ukrajincima je, kao što vidite bio više nego pozitivan. Tako se nastavilo i dalje. Jedini izuzetak je bio izlazak iz Ukrajine.
Incident na ukrajinsko-rumunjskoj granici
Ovo je bila jedina situacija koja je bacila mrlju na naš boravak u Ukrajini, ali zapravo se više radi o dobrodošlom "začinu", nečemu što je zabavno ispričati uz kavu, nego što je stvarno bilo neugodno.
Za lakše objašnjenje potrebna je mapa prijelaza:
Na ulazu (1.) nam vojnik daje papirić za žigove i govori i pokazuje nam rukom da produžimo ravno (kroz 3.) umjesto da stanemo u red (2.). Mi ga ponovno pitamo (ne govori engleski) na hrvatskom i pokazujemo rukom da li stvarno trebamo ravno jer nam je bilo čudno što svi auti čekaju u kolonama u žutom području, ravno nema nikoga (kao i na ovoj slici). Potvrđuje nam da idemo ravno.
Kako je u žuto obilježenoj zoni (2.) bila iznimna gužva, mislili smo da su vjerojatno odlučili preusmjeriti dio prometa na tu stranu, u diplomatski kanal (na ploči iznad je pisalo "CD only"). Ništa neuobičajeno, jer smo prije ulaska u EU masu puta imali na HR-SLO granici situaciju da Slovenci kada su gužve dio vozila usmjeravali u kolonu na kojoj piše "EU passports only". Greška.
Polako se dovučemo do polovice glavne zgrade, tu kratko stanemo i gledamo hoće li netko doći do nas. Ništa se ne događa i polako se vučemo dalje. Vidimo kako prema nama ide vojnik koji pregledava papiriće i upravlja rampom. Uglavnom, digao je šiljke na cesti da ne možemo proći i trčeći došao do nas kad smo bili pri kraju crvene crte kojom je obilježen diplomatski kanal.
Kaže lik: "Zakrijte mašinu." i pokaže rukom da ugasimo auto. Potom da mu damo ključ.
Zapovjedi nam da oboje iziđemo iz auta i stanemo kod zadnjeg lijevog kotača.
I dok on gleda dokumente, do nas dolazi vojna Lada niva iz koje izlaze četvorica "frajera" u maskirnim hlačama i crnim majicama.
Valjda glavni među njima dolazi, smijulji se, pokazuje mužu "sviranje klavira" i na jadnom pokušaju engleskog izgovara "Big problem" (da, od te dvije riječi, jednu je izgovorio krivo). On i ovaj koji nas je zaustavio gledaju putovnice, smijulje se poput tinejdžerica i nešto kao komentiraju muževu putovnicu "Photo, photo..." i smiju se pokazujući na sliku u putovnici. Muž im vraća "ljubazan osmjeh" i nalazi u mobitelu Hrvatsko veleposlanstvo i gore spomenuti antikorupcijski broj i kratko ih naziva i prekida kako bi bili zadnja dva birana broja ako ovi budu inzistirali na problemima.
Ako smo u ijednom trenutku i sumnjali da se radi o bilo čemu drugome, osim o lošem pokušaju iskamčivanja par desetaka eura, njihovo glupavo smijuljenje nam je odagnalo svaku sumnju.
U tome trenutku se na rubu glavne zgrade pojavljuje časnica koja im nešto govori (kako je bilo dosta buke, a naš ukrajinski je malo "zahrđao", nismo znali što, ali nije djelovala previše sretno). Nakon toga nam taj koji nas je zaustavio kaže da se vratimo unazad i parkiramo pored dutty free shopa (ova mala građevina s crvenim krovom). Pomaknemo se tamo, iziđemo ponovo van i on nam kaže da opet čekamo pored auta.
U tom trenutku ponovno izlazi ta časnica, govori liku nešto što smo procijenili kao "ružne riječi", na što on negoduje (gestama), a nama kaže da se okrenemo i stanemo normalno u red. Muž ju ponovno pita da bude siguran da opet ne bi bilo nešto, na što mu ona potvrđuje ponovo. Lik s granice zamalo pada u temper tantrum, ali nema izbora.
Stajemo u red, i nakon uobičajenog čekanja (cca. sat vremena) i ugodnog ćaskanja s prvim pograničnim djelatnikom koji govori engleski (čak bio u Hrvatskoj na moru) dolazimo... ...pogodite kome? :-)
Da, da, naš znanac kojemu mi predajemo papirić sa žigovima, a on nama predaje najopakiji "evil eye" ikada. Totalno ga je isfrustriralo što nam nije uspio uzeti 20 ili 30€. Ah, što ćeš, takav je život.
Ono što lik nije skužio je da ne bi dobio ni centa, a kamoli euro. Kako nam se nije žurilo (odvojili smo 10 do 15 dana za road trip, a ovo je bio tek peti ili šesti dan), bili smo spremni tražiti sve, od pomoći veleposlanstva do detektora laži za sve uključene. Uglavnom, lik (i njegov kompić s ulaza) bi po svoj prilici izgubili posao.
To je bilo to. Izlazimo iz Ukrajine i stajemo u red na rumunjskoj granici.
Evo nas, auto pola na Ukrajinskoj granici, pola na Rumunjskoj. :)
Dakle, po svemu što smo do vidjeli i saznali, s policijom ćete se eventualno susresti u prometu. Sa sobom imajte:
1.) Putovnicu
2.) Hrvatsku i međunarodnu vozačku dozvolu
3.) Prometnu knjižicu vozila
4.) Obvezno osiguranje koje pokriva Ukrajinu (ako vaše ne pokriva, možete kupiti osiguranje na granici, u tom slučaju pazite da ste na granici tokom dana i da nije vikend jer se može dogoditi da ne rade)
5.) Punomoć (izdaje HAK) ako vozilo nije vaše.
Od opreme: trokut, prva pomoć i ako idete motorom, naravno kaciga.
Dakle, sve standardno osim što traže međunarodnu vozačku i tu punomoć.
Ograničenja su 60 km/h u naseljenim mjestima, 110 km/h izvan naselja.
Alkohol u vožnji se tolerira do 0,2 ‰, dakle zapravo nije dozvoljen a tih 0,2 ‰ je čisto radi korištenja lijekova koji sadrže nešto alkohola i sl.
Na ulazu (1.) nam vojnik daje papirić za žigove i govori i pokazuje nam rukom da produžimo ravno (kroz 3.) umjesto da stanemo u red (2.). Mi ga ponovno pitamo (ne govori engleski) na hrvatskom i pokazujemo rukom da li stvarno trebamo ravno jer nam je bilo čudno što svi auti čekaju u kolonama u žutom području, ravno nema nikoga (kao i na ovoj slici). Potvrđuje nam da idemo ravno.
Kako je u žuto obilježenoj zoni (2.) bila iznimna gužva, mislili smo da su vjerojatno odlučili preusmjeriti dio prometa na tu stranu, u diplomatski kanal (na ploči iznad je pisalo "CD only"). Ništa neuobičajeno, jer smo prije ulaska u EU masu puta imali na HR-SLO granici situaciju da Slovenci kada su gužve dio vozila usmjeravali u kolonu na kojoj piše "EU passports only". Greška.
Polako se dovučemo do polovice glavne zgrade, tu kratko stanemo i gledamo hoće li netko doći do nas. Ništa se ne događa i polako se vučemo dalje. Vidimo kako prema nama ide vojnik koji pregledava papiriće i upravlja rampom. Uglavnom, digao je šiljke na cesti da ne možemo proći i trčeći došao do nas kad smo bili pri kraju crvene crte kojom je obilježen diplomatski kanal.
Kaže lik: "Zakrijte mašinu." i pokaže rukom da ugasimo auto. Potom da mu damo ključ.
Zapovjedi nam da oboje iziđemo iz auta i stanemo kod zadnjeg lijevog kotača.
I dok on gleda dokumente, do nas dolazi vojna Lada niva iz koje izlaze četvorica "frajera" u maskirnim hlačama i crnim majicama.
Valjda glavni među njima dolazi, smijulji se, pokazuje mužu "sviranje klavira" i na jadnom pokušaju engleskog izgovara "Big problem" (da, od te dvije riječi, jednu je izgovorio krivo). On i ovaj koji nas je zaustavio gledaju putovnice, smijulje se poput tinejdžerica i nešto kao komentiraju muževu putovnicu "Photo, photo..." i smiju se pokazujući na sliku u putovnici. Muž im vraća "ljubazan osmjeh" i nalazi u mobitelu Hrvatsko veleposlanstvo i gore spomenuti antikorupcijski broj i kratko ih naziva i prekida kako bi bili zadnja dva birana broja ako ovi budu inzistirali na problemima.
Ako smo u ijednom trenutku i sumnjali da se radi o bilo čemu drugome, osim o lošem pokušaju iskamčivanja par desetaka eura, njihovo glupavo smijuljenje nam je odagnalo svaku sumnju.
U tome trenutku se na rubu glavne zgrade pojavljuje časnica koja im nešto govori (kako je bilo dosta buke, a naš ukrajinski je malo "zahrđao", nismo znali što, ali nije djelovala previše sretno). Nakon toga nam taj koji nas je zaustavio kaže da se vratimo unazad i parkiramo pored dutty free shopa (ova mala građevina s crvenim krovom). Pomaknemo se tamo, iziđemo ponovo van i on nam kaže da opet čekamo pored auta.
U tom trenutku ponovno izlazi ta časnica, govori liku nešto što smo procijenili kao "ružne riječi", na što on negoduje (gestama), a nama kaže da se okrenemo i stanemo normalno u red. Muž ju ponovno pita da bude siguran da opet ne bi bilo nešto, na što mu ona potvrđuje ponovo. Lik s granice zamalo pada u temper tantrum, ali nema izbora.
Stajemo u red, i nakon uobičajenog čekanja (cca. sat vremena) i ugodnog ćaskanja s prvim pograničnim djelatnikom koji govori engleski (čak bio u Hrvatskoj na moru) dolazimo... ...pogodite kome? :-)
Da, da, naš znanac kojemu mi predajemo papirić sa žigovima, a on nama predaje najopakiji "evil eye" ikada. Totalno ga je isfrustriralo što nam nije uspio uzeti 20 ili 30€. Ah, što ćeš, takav je život.
Ono što lik nije skužio je da ne bi dobio ni centa, a kamoli euro. Kako nam se nije žurilo (odvojili smo 10 do 15 dana za road trip, a ovo je bio tek peti ili šesti dan), bili smo spremni tražiti sve, od pomoći veleposlanstva do detektora laži za sve uključene. Uglavnom, lik (i njegov kompić s ulaza) bi po svoj prilici izgubili posao.
To je bilo to. Izlazimo iz Ukrajine i stajemo u red na rumunjskoj granici.
