Velika planina, gorski plato u Kamniškim Alpama (Slovenija) na 1500 m nadmorske visine. Idilična lokacija za jednodnevni ili višednevni izlet udaljena svega dva sata od Zagreba.
Na Instagram profilu pogledajte kratki video o Velikoj planini.
Velika planina naziv je za najveće pastirsko naselje u Europi gdje su pastiri izgradili kolibe zanimljive arhitekture jedinstvene u svijetu. Pastirsko selo sastoji se od oko 150 koliba jedinstvenog stila prema planovima arhitekta Vlasta Kopača 1964. godine. Ideju je razvio kao alternativu hotelima i turističkim resortima koji su se masovno počeli graditi. Osim koliba, krajolik, priroda, doline osvojit će vas na prvu.
Velika planina privlačna je u svako godišnje doba. Ljeti će vas dočekati stotine krava na zelenim pašnjacima. Krave idu na ispašu tek od lipnja, kad ima dovoljne trave na ovoj nadmorskoj visini za njihovu ishranu. Jesen će vas dočekati s već poznatim paletama boja koje nikog ne ostavljaju ravnodušnim. Zimi ćete uživati u skijanju, sanjkanju ili jednostavno hodanju po bijelim obroncima. Nakon svježeg zraka i hladnih nosića, okrepu ćete pronaći u toplom planinskom domu uz topli čaj ili kuhano vino. Svakako naručiti domaće štrukle s preljevom od šumskog voća. Na proljeće Velika planina ostavit će vas bez daha nepreglednom količinom šafrana koji ovu čarobnu planinu oboje u ljubičasto roze nijanse.
Veliku planinu prijateljice i posjetili smo u proljeće, 23.4.2023. Od Zagreba do Velike planine trebalo nam je oko 2 sata lagane vožnje. Utipkajte u navigaciju "Gondola na Veliko planino" i neće biti problema na putu. U principu cijelo vrijeme se vozite autoputom, zadnjih 20-ak minuta kroz lijepa sela, sve do mjesta Stahovica. Još par kilometara naprijed i stigli se do gondole. Veći parking imate s desne strane, manji s lijeve na kojoj se nalazi i ulaz u gondolu. Parking je besplatan.
U ovom periodu godine gondola je vozila svaki puni sat, vodite računa o redu vožnje. Cijena povratne karte je 21€. Kod parkinga imate WC, ako ste u žurbi, WC imate i gore kad se popnete gondolom.
Gondolom se popnete do 1400 m nadmorske visine, vožnja traje svega par minuta. Tamo se nalazi kafić i WC. Put vodi sve do Pastirskog sela, možete hodati pješke ili s dvosedežnicom koja je također uključena u cijenu koju ste platili (21€). Mi smo išle dvosedežnicom i baš smo uživale u pogledu. Na povratku smo išle na noge i spuštanje je potrajalo 40 minuta.
Dvosedežnica vozi nekih 10-15 min. Prvo mjesto na koje možete sići je kod planinarskog doma Zeleni rob u kojem možete pojesti tradicionalna jela: ričet, jota, pečenica s kiselim zeljem i sl. Obavezno probajte sirne štrukle s preljevom od šumskog voća.
Nama na žalost vremenski uvjeti nisu išli na ruku. Dan prije dolaska bilo je savršeno sunčano, a nama je bila prava zima, vjetar, snijeg i najveći problem oblaci koji su se skroz spustili, pa je vidljivost bila svega 10-20 m, kako kad. Oblaci su se tako brzo micali da se nismo smjele razdvajati, doslovno se izgubiš u oblaku ako napraviš veći razmak. Cijelo vrijeme rutu smo pratili preko aplikacije Komoot.
U samom selu zbog vremenskih uvjeta mogli smo vidjeti samo ono što je 20 m od nas, npr. šafrane i tek naziranje poneke kućice. Ali to nije umanjilo ljepotu ovog posjeta. Definitivno ćemo posjetiti Pastirsko selo i u drugim razdobljima, prvo iduće ljetno kad kravice krenu na ispašu.
Na putu do žičare stali smo da se zgrijemo i okrijepimo u Zeleni Rob. Pojeli smo gustu juhu od povrća (6,50€) i štruklu od sira s preljevom od šumskog voća (6€). Vruća čokolada i čaj su 3,80€.
U blizini Zelenog Roba imate kućicu Sladki kot koja ovaj put nije radila. Vjerojatno zbog lošeg vremena. Inače je ona tip štanda u kojem možete uzeti slastice i napitke, te se izležavati u nekoj od okolnih drvenih stolica.
Nakon Zelenog Roba do gondole smo se spustile pješke, laganog hoda oko 30-40 min. Preporuka da do dolje idete pješke, jer je baš lijepo i put je odličan. Proći ćete pored drvenih kućica i livada prekrivenih cvijećem.
U koje god godišnje doba išli, obujte gojzerice i ostalu prikladnu odjeću / obuću, ipak je to Velika planina.
Nemojte biti kao ja. Inače u šumu iza kuće idem u gojzericama, čak i u sred ljeta. Ovaj put sam odlučila da je proljeće, tenisice na noge i idem u laganu šetnju. Nemojte biti kao Ana. :)
Srećom, u ruksaku sam imala jaknu koja ide do -5°C, pa mi bubrezi nisu ostali na Velikoj planini. :)
Ostale putne članke pročitajte OVDJE.
Do idućeg putnog pozdrav,
Ana Ivančić
