Putovanje u Lavov (L’viv) Ukrajina i replika Ninske Crkve

Ovo je naš drugi posjet Lavovu. Prvi put posjetili smo Lavov točno prije 7 godina, 2016.te i taj blog post pročitajte OVDJE. Savjeti koji su tamo napisani u određenoj mjeri vrijede i dalje, ali vezano uz rusku agresiju na Ukrajinu i s tim povezano izvanredno stanje, ovdje ću navesti pravila kojih bi se trebalo pridržavati u 2023. godini i vjerojatno sve do kraja agresije.

Više slika i videa iz Lavova pogledajte na mom Instagram profilu @ana.ivancic.sola.

Datum putovanja: 07.09.2023. – 10.09.2023.

Hrvatskim državljanima za ulazak u Ukrajinu nije potrebna viza, ali trebate međunarodnu vozačku dozvolu, a ako vozilo ne glasi na vas (i vlasnik nije u vozilu) trebate i dozvolu za upravljanje tuđim vozilom u inozemstvu (oba dokumenta se vade u HAK-u, bez čekanja, pogledajte linkove za potrepštine i ostale detalje).

Prije polaska kupili smo putno osiguranje za dvije osobe i platili ga 14,50 €, te online mađarsku vinjetu za 10 dana 16,60 €.

Putovanje i prelazak granice

Prošli put u Ukrajinu smo išli u sklopu road tripa preko Poljske, izišli na granici s Rumunjskom. Više možete pročitati OVDJE. Na granicama se ponekad zna dogoditi da neki korumpirani službenici pokušavaju isklošariti par desetaka eura. Ne preporučujemo vam platiti nego recite da ćete nazvati veleposlanstvo (dežurni telefoni za izvanredne situacije i hitne slučajeve: +380 50 3141592 ili +380 50 4126775) i prijaviti ih antikorupcijskom uredu (hotline: +380 44 2547394).

Ovaj put išli smo direktno u Lavov preko Mađarske. Nevjerojatno je koliko ljudi kod nas ne zna da je između Hrvatske i Ukrajine samo jedna zemlja - Mađarska.

Ako vam se to i dalje čini daleko, možda će vam pomoći činjenica da je od hrvatske do ukrajinske granice manja odaljenost nego od Zagreba do Dubrovnika, a cestom je udaljenost Zagreb-Lavov otprilike ista kao i Zagreb-Frankfurt, oko 930 km.

Krenuli smo oko 8 h. Vrijeme je bilo idealno, izmjenjivali smo se u vožnji i bez problema stigli na granicu Mađarske i Ukrajine. Ispred nas je bilo samo jedno vozilo, ali prelazak je svejedno trajao 15 min jer sve ide prilično usporeno.

Na početku imate rampu s vojnikom koji vam preda papirić na koji napiše broj osoba u automobilu i na koji morate skupiti 3 žiga (neizbježno "a gdje je pečat" :-)) za tri pregleda: putovnica, dokumentacije vozila i carinski pregled. Kada stanete u red graničar vam pregleda auto (ovaj put pregled je bio minimalan, samo je tražio otvaranje jednog kofera, vidio odjeću i to je bilo to). Zatim nosite dokumente na jedan šalter, pa drugi šalter. Može se dogoditi još jedan pregled auta na carini (kod nas ovaj put nije bio). Zatim idete dalje i imate izlaznu rampu s vojnikom kojem dajete papirić koji ste dobili na početku, sada sa skupljenim žigovima.

Prilikom prelaska malo su nas gledali s čuđenjem, jer su hrvatske tablice prilično rijetke.

Nakon prelaska granice natočili smo gorivo, cijena je 1,35€/litri (htjeli smo porez platiti u Ukrajini). Mobilnu karticu s 4 GB interneta kupili smo za 5€ u Mukačevu (Мукачево).

Cesta je onako, održava se i nema baš udarnih rupa, ali ipak treba opreza jer je dosta krpana i postoje uzdužne neravnine. Ali nema ni potrebe jurcati jer cesta prolazi kroz Karpate i krajolici su fantastični. Za taj dio rute toplo preporučujemo slušanje Povijesti četvrtkom, Slavenska mitologija prvi i drugi dio. Sjajno se uklapa. :-)

L'viv

Lavov je arhitekturom i veličinom vrlo sličan Zagrebu, s tim da je sam grad uredniji nego Zagreb u zadnje vrijeme. Čist je, nema smeća po gradu, a raslinje je uredno održavano.
Grad ima bogatu i turbulentnu povijest.

Najnovija arheološka iskapanja pokazuju da je konstantno naseljen barem od 5. stoljeća, a gord (ono što se kod nas naziva gradinama) u ulici Černeča Gora (Чернеча Гора) na istočnoj strani grada pripisuju Bijelim Hrvatima.

Grad je službeno osnovao Kralj Danilo od Galicije sredinom 13. stoljeća i grad je tijekom kasnog srednjeg vijeka bio pod kontrolom Galičko-Volinjsko Kraljevstva (do 1340.) što je bila tadašnja ukrajinska država (ostatak je bio pod Zlatnom hordom), Poljskog kraljevstva / Poljsko-Livanske unije (1340-1772), Austrougarske (1772-do prvog svjetskog rata), kada završava u sastavu sovjetske Ukrajine. Povijest grada bila je iznimno turbulentna, ako vas više zanima, pročitajte ovdje. Detalji nadilaze okvire ovoga članka, ali je bilo bitno ovo navesti jer su gradovi s ovako "dinamičnom" povijesti u pravilu vrlo zanimljivi.

Danas Lavov ima približno isti broj stanovnika kao Zagreb, slične je arhitekture (secesijska), vrlo turistički (ali ne u negativnom smislu) i "brendira" se kao grad piva, čokolade i kave.

Ovaj put smo grad upoznavali s našim prijateljem Volodymirom Pavlivom, velikim ljubiteljem Hrvatske (čak je kupio i vikendicu u Istri), nekadašnjem profesorom novinarstva na Ukrajinskom katoličkom sveučilištu u Lavovu, urednikom portala Matrix-info (bacite oko, uz Google Translate), govornikom hrvatskog jezika i čovjekom koji vodi Hrvatski klub u Lavovu. Od njega smo čuli puno zanimljivih detalja o gradu i gradskim znamenitostima koje inače ne nalazite na uobičajenim mjestima na kojima se posjetitelji informiraju (Wikipedia, Trip Advisor, Lonely Planet i sl.). Ovom prilikom još jednom zahvaljujemo Volodymiru na iznimno zanimljivom upoznavanju grada.

L'viv - cijene

Cijene u Lavovu su povoljne za naš standard. Smještaj (apartman) u centru grada platili smo 25€/dan za dvije osobe. Ručak za dvije osobe s pićem je oko 12 €. Trenutne cijene goriva u Lavovu su 1,25-1,35€/litri, a mobilnu karticu s 4 GB platili smo 5 €.

Replika crkve Sv. Križa iz Nina i Olesov restoran

Oles Dzyndra je pravi renesansni čovjek, svestrani ukrajinski umjetnik i aktivist, a evo, i više nego uspješan ugostitelj. Oles se već više od 20 godina bavi izradom ljevaoničkog stakla iako je po obrazovanju arhitekt i slikar. Volodymir, on i još nekoliko osoba vode Hrvatski klub u Lavovu.

Našla sam jedan članak gdje možete više pročitati o Olesu.

Svako ljeto Oles sa suprugom ljetuje u Hrvatskoj. Prije par godina zaljubio se u Ninsku crkvu Sv. Križa i za svoju dušu u sred centra Lavova izradio je repliku Ninske crkve Sv. Križa. Posvećena je u 24.07.2023. i vi, kao čitatelji ovoga bloga ste (na žalost) među prvima u Hrvatskoj što saznajete za ovo čudu.

Stvarno mi nije jasno zašto se u Hrvatskoj tako malo zna o Ukrajini, zemlji čija je granica od hrvatske granice manje udaljena nego Dubrovnik od Zagreba i o Lavovu kao gradu koji je od Zagreba jednako udaljen kao npr. Frankfurt. Nitko vas neće šokirano pogledati kada kažete da ste bili autom u Frankfurtu a još čekamo naići na nekoga tko će reći "Ah, Lavov, pa da, to je tu, jedva 900 km...".

Odmah pored replike crkve Sv. Križa nalazi se mala galerija predivnih staklenih predmeta koja Oles izrađuje. A u podrumu restoran s vjerojatno najboljom hranom u Lavovu. Doslovno smo svaki dan sve obroke pojeli ovdje jer smo htjeli isprobati sve. Što god naručite s menija ne možete pogriješiti.

Ovdje sam se zaljubila u piće Šalenc (poljski: Wsciekly pies - bijesan/lud pas), te čašice u kojima se poslužuje. Naravno da sam kupila 6 čašica za doma u galeriji. Šalenc je miks sirupa od maline, votke i par kapi Tobasca.

L'viv - Armenska četvrt

Lavov je grad koji je podijeljen na nekoliko četvrti. Mene osobno najviše je osvojila armenska četvrt. Četvrt u kojoj je nemoguće napraviti lošu sliku.

Armenska četvrt sa svojom glavnom ulicom – Virmenska (što na ukrajinskom jeziku znači “Armenka”) prepuna je lijepih kuća (neke od njih su iz 16. stoljeća), šarmantnih kutaka, skrivenih uličica, predivne crkve i crkvenog dvorišta.

U armenskoj četvrti nalaze se neki od najpopularnijih pubova, kafića i restorana u Lavovu, kao što su Virmenka, Mons Pius ili Gasova Lampa.

Svakako posjetite armensku katedralu, ulaz se nalazi u Krakivskoj ulici i lako ga je promašiti - vrata su prilično nenametljiva, skrivena između suvenirnica.

Prva armenska crkva sagrađena je krajem 14. stoljeća, ali sadašnja zgrada potječe iz 16.-17. stoljeća. Unutrašnjost katedrale je jednostavno zapanjujuća, s bogatim ukrasima i slikama. Najbolji pogled na zgradu katedrale pruža se s Virmenske ulice ili Parajanovske ulice iza nje.

Ulica sa sedam imena

Stanovnici Lavova uvijek uspijevaju biti originalni i jedinstveni, čak i ulice ovdje nemaju jedno, već nekoliko imena.

Kako je moguće da ulica ima više imena? Tradicija da se objesi novi tabla pojavila se 2006. godine nakon filmskog festivala "KinoLev". Svake godine na kraju praznika Arhivska ulica dobije ime po onome kome je festival posvećen. Zato nekada mala ulica jednostavnog imena nosi imena Fellinija, Bergmana, Truffauta, Paradjanova i Ilyenka.

L'viv - grad najljepših kafića

Priča se da Lavov ima najveći broj kafića po glavi stanovnika. I zbilja kafiće možete pronaći na svakom koraku, a doslovno je svaki predivan.

Lavov ima dugu tradiciju kafića i to se definitivno može vidjeti i osjetiti u gradu. U mnogima od njih možete kupiti kavu, šalice i ostale suvenire. Jedan od meni najdražih kafića Manufaktura coffee nalazi se na glavnom Rynok trgu. Ima više prostorija u kojima možete uživati u jelu i piću, terasu, podrumski dio, te prednji dio u kojem možete kupiti kavu i razne suvenire.

L'viv - grad s najboljom pivnicom

Već sam pri prošloj posjeti Lavovu pisala o pivnici Pravda, ali takvu dobru lokaciju vrijedi spomenuti više puta. Pivnicu je pokrenuo "FEST!", tvrtka odgovorna za niz originalnih establišmenta u gradu. Kada smo ju posjetili 2016 imala je novozelandskom brewmeistera i svojim su Craft pivima osvojili niz nagrada na međunarodnim natjecanjima. U ponudi imaju 60 TOČENIH piva:

Na večer od 19 do 21 h vrijeme smo provodili u Pravda pivnici na glavnom Rynok trgu. Pravda je više od pivnice. To je prava predstava, zabava, događaj i užitak. Jazz orkestar od 10 članova od 19 do 21 h priredi pravi spektakl. Izvode obrade poznatih pjesama. Moram li Vam reći kako dobro zvuči kad jazz orkestar od 10 članova izvede AC/DC Highway to hell?

Svako pivo koje smo probali je zaista vrhunsko, a toče ga po 3 dcl ili 5 dcl. Osim piva imate i druga pića, te hranu.

Židovski restoran u blizini gradskog groblja.

Volodymir nam je pokazao vrlo zanimljiv restoran nakon posjete gradskom groblju. Restoran je u staroj zgradi, uvučen od ulice, između mase raslinja, i nema šanse da bi na njega naletjeli slučajno.

Židovska hrana (barem ovdje) je takva da vas naoko mala količina hrane nevjerojatno zasiti. Vjerojatno je tako "teška" jer su istočnoeuropski Aškenazi Židovi (za razliku od Sefardičkih koji su živjeli u toplijoj Španjolskoj) živeći u oskudici u hladnim krajevima s dugim zimama, morali smišljati načine kako napraviti što zasitniju hranu kako bi malo hrane trajalo što duže.

Uglavnom, sjajna klopa.

Slastičarna "Kawiarnia Mikolasha"

Slastičarna u prostoru bivše ljekarne. Zadržali su monumentalni interijer i imaju vjerojatno najbolje slastice što smo probali. Neću trošiti riječi, jednostavno trebate vidjeti i probati.

Rat i gradsko groblje

Nakon što sam ispričala ugodni dio priče, na kraju moram ponovno spomenuti zlo koje se spustilo na ovu predivnu zemlju, i kojemu se u ovome trenutku ne vidi kraja.

Lavov je grad koji, pa rekla bih, živi prkosno normalno, koliko je to moguće u vrijeme policijskog sata od 22 do 05 i među zračnim uzbunama (jedna nas je dočekala upravo kada smo ulazili u grad, ali taj put su zlotvori gađali nešto drugo) koje najavljuju dolazak projektila kojima ruski agresor gotovo svakodnevno ubija ljude ili uništava infrastrukturu po cijeloj Ukrajini.

Podsjetnik da stanje nije normalno je veliki broj vojnika, kako mlađih na obuci, tako i onih starijih koji dolaze s dužnosti ili na istu odlaze. Posebno je teško gledati u ove osmrtnice glavnom trgu ispred gradske vijećnice, a koje svakih par dana mijenjanju.

Bili smo i na gradskom groblju, na vojničkom dijelu pored nekadašnje aleje slavnih i vječnog plamena iz doba SSSR-a. To je tek tuga pregolema: preko 500 svježih humaka od 24.02.2022., a posebno je potresno što je na svakom križu i slika poginuloga što dodatno pojačava svijest da u svakom humku leži čovjek čiji je život prerano i nasilno prekinut.

Na kraju novog vojnog groblja nalazi se staro, a odmah na ulazu i spomenik (svim) austrougarskim vojnicima poginulima na galicijskom bojištu za Prvog svjetskog rata, a ispred njega su spomenici hrvatskim i slovenskim vojnicima. Inače, u blizini Lavova i Ivan Frankivska se nalazi više grobišta, od kojih su neka cijelo ovo vrijeme održavali lokalni Ukrajinci. Ako nekoga više zanima, pokojni profesor Jevgenij Paščenko je o tome pisao u svojoj knjizi "Hrvatski grobovi 1914-1918. Karpati, Galicija, Bukovina"

Povratak doma preko Slovačke

Doma smo iz Lavova krenuli u podne, pa je prvotni plan bio prenoćiti u Košicama.
Na Slovačkoj granici prelazak je bio prilično spor. Ispred nas su bila samo 3 automobila. Svaki automobil su detaljno pregledali 2 puta. Zadržali smo se na granici oko 25 min.

Stigli smo u Košice, ručali u centru grada i odlučili da ipak ne želimo prenoćiti nego idemo u Budimpeštu ako ćemo biti pospani, a ako ne vozimo do doma. Sretno smo stigli doma oko 23 h.

I za kraj - naučite ćirilicu

Prije puta obnovite znanje ili naučite ćirilicu, nije teško, a bit će vam zanimljivije čitati, nego skenirati svaki natpis kroz Google lens aplikaciju. :)

Ostale putne članke pročitajte OVDJE.

Do idućeg putnog pozdrav,
Ana Ivančić